ZGLAVKARI
Zglavkari ili člankonošci (lat. Arthropoda, od grčkog ἄρθρον arthron, „zglob” i πούς pous, „noga”) su beskičmenjačke životinje koje imaju egzoskeleton (spoljašnji skeleton), segmentirano telo, i parne zglobne eksremitete. Zglavkari su dobili naziv po tome što imaju noge sastavljene od članaka (segmenta) koji su međusobno zglavkasto (zglobno i pokretno) povezane, i napravljene od hitina, često mineralizovane kalcijum karbonatom. Osnovna odlika zglavkara je heteronomna segmentacija tela. Za razliku od segmentacije anelida, kod kojih su svi segmenti međusobno jednaki, kod zglavkara se segmenti jasno morfološki razlikuju. Telesni segmenti se grupišu u dva ili tri telesna regiona. Pored segmentacije tela oni imaju segmentisane i ekstremitete (noge).
Artropodi formiraju razdeo Euarthropoda,[3][4] koji obuhvata insekte, arahnide, stonoge, i rakove. Prvobitno je bilo predloženo da se termin Arthropoda odnosi na predloženu grupu Euarthropoda i razdeo Onychophora. Zglavkari su najobimnija i najraznovrsnija grupa životinja. Skoro tri četvrtine svih poznatih vrsta pripada ovoj grupi životinja. Postoji više od milion opisanih vrsta, što je oko 80% svih opisanih postojećih životinjskih vrsta, neke od kojih su za razliku od većine drugih životinja veoma uspešno prilagođene suvim okruženjima. Zglavkari naseljavaju sva životna staništa: morsku, slatkovodna i kopnena staništa i vazduh.
Artropodi pokrivaju opseg telesnih veličina od mikroskopskih rakova Stygotantulus do japanskog paukolikog raka. Artropodna primarna unutrašnja šupljina je hemokoel, u kojoj su smešteni njihovi unutrašnji organi, i kroz koji njihova hemolimfa – tečnost analogna krvi – cirkuliše. Oni imaju otvorene cirkulatorne sisteme. Poput njihove spoljašnjosti, unutrašnji organi artropoda su generalno izgrađeni od ponavljajućih segmenata. Njihov nervni sistem nalikuje na merdevine, sa uparenim trbušnim nervnim vlaknima koja prolaze kroz sve segmente i formiraju uparene ganglije u svakom segmentu.
Njihove glave su formirane fuzijom različitog broja segmenata, a njihovi mozgovi su formirani fuzijom ganglija tih segmenata i okruženi su jednjakom. Respiratorni i ekskretorni sistemi artropoda variraju, i zavise u istoj meri od njihovog životnog okruženja, kao i od potkolena kome pripadaju.
Njihov vid se bazira na raznim kombinacijama facetovanih očiju i pigmentnih jama, ocela: kod većine vrsta ocele jedino mogu da detektuju smer iz koga svetlo dolazi, a fosetirane oči su glavni izvor informacija. Glavne oči pauka su ocele koje mogu da formiaju slike, i u nekoliko slučajeva se mogu okretati da bi se pratio plen. Artropodi isto tako imaju širok opseg hemijskih i mehaničkih senzora, uglavnom baziranih na modifikacijama mnogih seta (čekinja) koje prolaze kroz njihove kutikule. Artropodni metodi reprodukcije i razvoja su raznovrsni. Sve kopnene vrste koriste unutrašnju oplodnju, ali do toga često dolazi putem indirektnog transfera sperme putem jednog telesnog dodatka ili zemljišta, pre neko putem direktnog ubrizgavanja.
Vodene vrste koriste bilo unutrašlju ili spoljašnju oplodnju. Skoro svi artropodi legu jaja, dok skorpije rađaju žive mlade, nakon što su se jaja izlegla unutar majke. Mladunci artropoda variraju od minijaturnih odraslih, do larvi i gusenica kojima nedostaju zglobasti udovi i koji konačno podležu totalnoj metamorfozi da bi poprimili odraslu formu. Nivo materinske brige za podmadak varira od nepostojećeg do dugotrajne brige koju pružaju škorpije.
Evoluciono nasleđe artropoda datira iz kambrijumskog perioda. Ova grupa se generalno smatra monofiletičkom, i mnoštvo analiza podržava grupisanje artropoda sa Cycloneuralia (ili njihovim konstitutivnim kladusima) u nadrazdeo Ecdysozoa. Sveukupno gledano, međutim, bazalni odnosi Metazoa još uvek nisu u dovoljnoj meri razrešeni. Slično tome, veze između raznih artropodnih grupa se još uvek predmet aktivnih debata.
Artropodi doprinose ljudskom snabdevanju hranom direktno kao hrana, i što je važnije indirektno kao oprašivači useva. Poznato je da neke vrste prenose ozbiljne bolesti kod ljudi, stoke, i useva.
Artropodi formiraju razdeo Euarthropoda,[3][4] koji obuhvata insekte, arahnide, stonoge, i rakove. Prvobitno je bilo predloženo da se termin Arthropoda odnosi na predloženu grupu Euarthropoda i razdeo Onychophora. Zglavkari su najobimnija i najraznovrsnija grupa životinja. Skoro tri četvrtine svih poznatih vrsta pripada ovoj grupi životinja. Postoji više od milion opisanih vrsta, što je oko 80% svih opisanih postojećih životinjskih vrsta, neke od kojih su za razliku od većine drugih životinja veoma uspešno prilagođene suvim okruženjima. Zglavkari naseljavaju sva životna staništa: morsku, slatkovodna i kopnena staništa i vazduh.
Artropodi pokrivaju opseg telesnih veličina od mikroskopskih rakova Stygotantulus do japanskog paukolikog raka. Artropodna primarna unutrašnja šupljina je hemokoel, u kojoj su smešteni njihovi unutrašnji organi, i kroz koji njihova hemolimfa – tečnost analogna krvi – cirkuliše. Oni imaju otvorene cirkulatorne sisteme. Poput njihove spoljašnjosti, unutrašnji organi artropoda su generalno izgrađeni od ponavljajućih segmenata. Njihov nervni sistem nalikuje na merdevine, sa uparenim trbušnim nervnim vlaknima koja prolaze kroz sve segmente i formiraju uparene ganglije u svakom segmentu.
Njihove glave su formirane fuzijom različitog broja segmenata, a njihovi mozgovi su formirani fuzijom ganglija tih segmenata i okruženi su jednjakom. Respiratorni i ekskretorni sistemi artropoda variraju, i zavise u istoj meri od njihovog životnog okruženja, kao i od potkolena kome pripadaju.
Njihov vid se bazira na raznim kombinacijama facetovanih očiju i pigmentnih jama, ocela: kod većine vrsta ocele jedino mogu da detektuju smer iz koga svetlo dolazi, a fosetirane oči su glavni izvor informacija. Glavne oči pauka su ocele koje mogu da formiaju slike, i u nekoliko slučajeva se mogu okretati da bi se pratio plen. Artropodi isto tako imaju širok opseg hemijskih i mehaničkih senzora, uglavnom baziranih na modifikacijama mnogih seta (čekinja) koje prolaze kroz njihove kutikule. Artropodni metodi reprodukcije i razvoja su raznovrsni. Sve kopnene vrste koriste unutrašnju oplodnju, ali do toga često dolazi putem indirektnog transfera sperme putem jednog telesnog dodatka ili zemljišta, pre neko putem direktnog ubrizgavanja.
Vodene vrste koriste bilo unutrašlju ili spoljašnju oplodnju. Skoro svi artropodi legu jaja, dok skorpije rađaju žive mlade, nakon što su se jaja izlegla unutar majke. Mladunci artropoda variraju od minijaturnih odraslih, do larvi i gusenica kojima nedostaju zglobasti udovi i koji konačno podležu totalnoj metamorfozi da bi poprimili odraslu formu. Nivo materinske brige za podmadak varira od nepostojećeg do dugotrajne brige koju pružaju škorpije.
Evoluciono nasleđe artropoda datira iz kambrijumskog perioda. Ova grupa se generalno smatra monofiletičkom, i mnoštvo analiza podržava grupisanje artropoda sa Cycloneuralia (ili njihovim konstitutivnim kladusima) u nadrazdeo Ecdysozoa. Sveukupno gledano, međutim, bazalni odnosi Metazoa još uvek nisu u dovoljnoj meri razrešeni. Slično tome, veze između raznih artropodnih grupa se još uvek predmet aktivnih debata.
Artropodi doprinose ljudskom snabdevanju hranom direktno kao hrana, i što je važnije indirektno kao oprašivači useva. Poznato je da neke vrste prenose ozbiljne bolesti kod ljudi, stoke, i useva.
Procene broja artropodnih vrsta variraju između 1.170.000 i 5 do 10 miliona, što predstavlja preko 80% svih poznatih životinjskih vrsta. Precizan broj vrsta je i dalje teško odrediti. Pretpostavke popisnog modelovanja se tipično projektuju na druge regione da bi se iz broja vrsta na speficičnim lokacijama procenio broj vrsta u celom svetu. Jedna studija iz 1992. je procenila da postoji preko 500.000 vrsta životinja i biljki u samoj Kostariki, od kojih su 365.000 artropodi.
Zglavkari su značajni članovi u morskim, slatkovodnim, kopnenim i vazdušnim ekosistemima, i oni su jedna od dve glavne grupe životinja koje su se adaptirale na život u suvim okruženjima; druga su amniote, čiji postojeći članovi su reptili, ptice i sisari. Jedna artropodna podgrupa, insekti, su vrstama najbogatiji član od svih ekoloških cehova u kopnenim i slatkovodnim životnim okruženjima. Najlakši insekti teže manje od 25 mikrograma (milionitih delova grama), dok najteži imaju preko 70 g (2,5 oz). Neki od postojećih ljuskara su znatno veći; na primer, noge japanskog paučastog raka mogu da dosegnu do 4 m, dok su najteži od svih živih artropoda predstavnici američkog jastoga, koji mogu da premaše 20 kg (44 lbs).
Zglavkari su značajni članovi u morskim, slatkovodnim, kopnenim i vazdušnim ekosistemima, i oni su jedna od dve glavne grupe životinja koje su se adaptirale na život u suvim okruženjima; druga su amniote, čiji postojeći članovi su reptili, ptice i sisari. Jedna artropodna podgrupa, insekti, su vrstama najbogatiji član od svih ekoloških cehova u kopnenim i slatkovodnim životnim okruženjima. Najlakši insekti teže manje od 25 mikrograma (milionitih delova grama), dok najteži imaju preko 70 g (2,5 oz). Neki od postojećih ljuskara su znatno veći; na primer, noge japanskog paučastog raka mogu da dosegnu do 4 m, dok su najteži od svih živih artropoda predstavnici američkog jastoga, koji mogu da premaše 20 kg (44 lbs).